Da bismo razbili monotoniju auto-puta i maksimalno iskoristili prelep prolećni dan odlučili smo da idemo do Romulijane, malo drugačijim putem.
Lagana i veoma dobro markirana staza daje mogućnost svim ljudima dobre volje da prošetaju i odmore glavu od stresne svakodnevnice.
Svako ko dođe u Zaječar može da se upusti u ovu avanturu. Grad je kao na dlanu. Sa staze se vide i okolne planine: Tupižnica, Deli Jovan, Stol, Vrška Čuka, Veliki Krš. Može se nabrati i livadsko zelje, kopriva, a ima i dosta belih rada, ljubičica i drugog cveća koje proleće krasi.
Bilo je i blata, ali zanemarili smo to. Nije ga bilo mnogo, a i nismo dozvolili da nam kvari raspoloženje.
Staza desno vodi do Magure, duga je nekih 300 metara. To mesto je poznato po poslednjim činom apoteoze u istoriji čovečanstva- spaljivanjem posle smrti su u rang božanstva uzdignuti imperator Galerije i njegova majka Romula. Mesto vredno divljenja, na kome se nalaze ostaci dva mauzoleja i dva tuluma gde su Galerije i njegova majka sahranjeni.
Nastavili smo dalje prema Romulijani - domu poslednjeg rimskog boga. Zaječaru i ostatku Srbije veoma dobro poznato mesto, a kako i ne bi, kada ga je UNESCO 2007 godine uvrstio u listu Svetske baštine.
Sve u svemu divna opuštajuća šetnjica koja nudi sva svoja bogatstva ljudima koja vole i znaju da uživaju u prirodi takođe i istorijska mesta koga nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Sign in to leave a comment